lihvar
Serbo-Croatian
Etymology
From lȉhva + -ar. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /lîxʋaːr/
- Hyphenation: lih‧var
Noun
lȉhvār m anim (Cyrillic spelling ли̏хва̄р)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | lihvar | lihvari |
| genitive | lihvara | lihvara |
| dative | lihvaru | lihvarima |
| accusative | lihvara | lihvare |
| vocative | lihvaru | lihvari |
| locative | lihvaru | lihvarima |
| instrumental | lihvarom | lihvarima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “lihvar”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 552