kandilo

Serbo-Croatian

Etymology

Borrowed from Old Church Slavonic канъдило (kanŭdilo), from Ancient Greek κανδήλη (kandḗlē), from Latin candela (candle).

Pronunciation

  • IPA(key): /kǎndilo/
  • Hyphenation: kan‧di‧lo

Noun

kàndilo n (Cyrillic spelling ка̀ндило)

  1. (chiefly Eastern Orthodoxy) A vigil lamp; a cresset, usually hanging and richly decorated, containing a floating wick fed by oil, which is placed before icons and altars.
    • 1844, Ljudevit Gaj, Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, volume 10, number 42:
      U jednom kutu visila je jednostavna bezuresna ikona, pred kojom je gorelo malo kandilo.
      In one corner hung a plain undecorated icon, before which burned a small vigil lamp.

Declension

Declension of kandilo
singular plural
nominative kandilo kandila
genitive kandila kandila
dative kandilu kandilima
accusative kandilo kandila
vocative kandilo kandila
locative kandilu kandilima
instrumental kandilom kandilima

References

  • Pero Budmani, editor (1892–1897), “kàndilo”, in Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika[1] (in Serbo-Croatian), volume 4, Zagreb: JAZU, page 818
  • kandilo”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026