poruka
Serbo-Croatian
Etymology
From poručiti (“to inform”) + -a. Compare Russian пору́ка (porúka) and Polish poręka.
Pronunciation
- IPA(key): /pôruka/
- Hyphenation: po‧ru‧ka
Noun
pȍruka f (Cyrillic spelling по̏рука)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | pȍruka | pȍruke |
| genitive | pȍrukē | pȍrūkā |
| dative | pȍruci | pȍrukama |
| accusative | pȍruku | pȍruke |
| vocative | pȍruko | pȍruke |
| locative | pȍruci | pȍrukama |
| instrumental | pȍrukōm | pȍrukama |
The accent shift is weakened: ù poruci.
Further reading
- “poruka”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026
- Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “pȍruka”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 173