mrvica
Serbo-Croatian
Etymology
From mrva + -ica. First attested in the 15th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /mr̩̂ʋit͡sa/
- Hyphenation: mr‧vi‧ca
Noun
mȑvica f (Cyrillic spelling мр̏вица)
- diminutive of mrva
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | mrvica | mrvice |
| genitive | mrvice | mrvica |
| dative | mrvici | mrvicama |
| accusative | mrvicu | mrvice |
| vocative | mrvice / mrvico | mrvice |
| locative | mrvici | mrvicama |
| instrumental | mrvicom | mrvicama |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “mrva”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 640
Further reading
- “mrvica”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026