lipljan
Serbo-Croatian
Etymology
Uncertain, probably connected with lȉpa. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /lîpʎan/
- Hyphenation: li‧pljan
Noun
lȉpljan m anim (Cyrillic spelling ли̏пљан)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | lipljan | lipljani |
| genitive | lipljana | lipljana |
| dative | lipljanu | lipljanima |
| accusative | lipljana | lipljane |
| vocative | lipljane | lipljani |
| locative | lipljanu | lipljanima |
| instrumental | lipljanom | lipljanima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “lipljan”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 557
Further reading
- “lipljan”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026