licemjer
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *liceměrъ.[1] First attested in the 16th century.
Pronunciation
- IPA(key): /lît͡semjer/
- Hyphenation: li‧ce‧mjer
Noun
lȉcemjer m anim (Cyrillic spelling ли̏цемјер, female equivalent lȉcemjērka) (Ijekavian)
- hypocrite (usually male)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | licemjer | licemjeri |
| genitive | licemjera | licemjera |
| dative | licemjeru | licemjerima |
| accusative | licemjera | licemjere |
| vocative | licemjeru | licemjeri |
| locative | licemjeru | licemjerima |
| instrumental | licemjerom | licemjerima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “lȉcemjēr”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 550
Further reading
- “licemjer”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026