kvasac
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *kvasьcь. First attested in the 15th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /kʋǎːsat͡s/
- Hyphenation: kva‧sac
Noun
kvásac m inan (Cyrillic spelling ква́сац)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | kvásac | kvásci |
| genitive | kvásca | kvȃsācā |
| dative | kvascu | kvascima |
| accusative | kvasac | kvasce |
| vocative | kvašče | kvasci |
| locative | kvascu | kvascima |
| instrumental | kvascem | kvascima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “kvasac”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 531
Further reading
- “kvasac”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026