kopča
Serbo-Croatian
Etymology
Borrowed from Ottoman Turkish قوپچه (kopça). First attested in the 17th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /kôpt͡ʃa/
- Hyphenation: ko‧pča
Noun
kȍpča f (Cyrillic spelling ко̏пча)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | kȍpča | kopče |
| genitive | kopče | kȏpčā / kȏpčī |
| dative | kopči | kopčama |
| accusative | kopču | kopče |
| vocative | kopčo | kopče |
| locative | kopči | kopčama |
| instrumental | kopčom | kopčama |
Synonyms
References
- ^ Matasović, Ranko, Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016), “kopča”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume I: A – Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 478