keðiligur
Faroese
Etymology
From the verb keða (“to bore”).
Pronunciation
- IPA(key): /ˈt͡ʃʰeːjɪ.liːjʊɹ/
Adjective
keðiligur (comparative keðiligari, superlative keðiligastur)
Declension
| singular | masculine | feminine | neuter |
|---|---|---|---|
| nominative | keðiligur | keðilig | keðiligt |
| accusative | keðiligan | keðiliga | keðiligt |
| dative | keðiligum | keðiligari | keðiligum |
| genitive | keðiligs | keðiligar | keðiligs |
| plural | masculine | feminine | neuter |
| nominative | keðiligir | keðiligar | keðilig |
| accusative | keðiligar | keðiligar | keðilig |
| dative | keðiligum | keðiligum | keðiligum |
| genitive | keðiliga | keðiliga | keðiliga |