bjelogorica

Serbo-Croatian

Etymology

From bijel (white) +‎ -o- +‎ gora (forest) +‎ -ica. Coined by Bogoslav Šulek (1860, under headword Laubwald) as antonym to crnogorica (coniferous forest, literally black forest).

Pronunciation

  • IPA(key): /bjeloɡǒrit͡sa/, /bjelǒɡorit͡sa/

Noun

bjelogòrica or bjelògorica f (Cyrillic spelling бјелого̀рица or бјело̀горица, relational adjective bjelogorični)

  1. (uncountable) deciduous wood or trees
    Antonym: crnogorica
    • 1942, Ivo Horvat, “Crnogorica”, in Mate Ujević, editor, Hrvatska enciklopedija[1], volume 4, Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, page 130:
      Dioba drveća i grmlja na crnogoricu i bjelogoricu, kao i na zimzeleno i listopadno rašće, potječe iz kopnenih dijelova Hrvatske
      The classification of trees and shrubs into coniferous and deciduous, as well as into evergreen and deciduous vegetation, originates from the continental parts of Croatia

Usage notes

  • The accent bjelògorica (as in Babić 2002) is archaic / less frequent.

Declension

References

  • Babić, Stjepan (2002), Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku, 3rd revised edition, Zagreb: HAZU, page(s) 189, § 583
  • Dukat, Vladoje (1936), “Bjelogorica, crnogorica”, in Наш језик[2], volume IV, number 5, Београд: Лингвистичко друштво, pages 137-139
  • Šulek, Bogoslav (1860), “Laubwald”, in Deutsch-kroatisches Wörterbuch / Němačko-hrvatski rěčnik: I. Band (A bis L)[3], Agram: Franz Suppan

Further reading

  • bjelogorica”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026