Stojaković
Serbo-Croatian
Etymology
From Stojak + -ović.
Pronunciation
- IPA(key): /stojǎːkoʋit͡ɕ/
Proper noun
Stojáković m anim (Cyrillic spelling Стоја́ковић)
- a surname
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | Stojaković | Stojakovići |
| genitive | Stojakovića | Stojakovićā |
| dative | Stojakoviću | Stojakovićima |
| accusative | Stojakovića | Stojakoviće |
| vocative | Stojakoviću | Stojakovići |
| locative | Stojakoviću | Stojakovićima |
| instrumental | Stojakovićem | Stojakovićima |
Further reading
- “Stojaković”, in Acta Croatica (in Serbo-Croatian)