съприимьникъ
Old Church Slavonic
Noun
съприимьникъ • (sŭpriimĭnikŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | съприимьникъ sŭpriimĭnikŭ |
съприимьника sŭpriimĭnika |
съприимьници sŭpriimĭnici |
| genitive | съприимьника sŭpriimĭnika |
съприимьникоу sŭpriimĭniku |
съприимьникъ sŭpriimĭnikŭ |
| dative | съприимьникоу sŭpriimĭniku |
съприимьникома sŭpriimĭnikoma |
съприимьникомъ sŭpriimĭnikomŭ |
| accusative | съприимьникъ sŭpriimĭnikŭ |
съприимьника sŭpriimĭnika |
съприимьникꙑ sŭpriimĭniky |
| instrumental | съприимьникомъ sŭpriimĭnikomŭ |
съприимьникома sŭpriimĭnikoma |
съприимьникꙑ sŭpriimĭniky |
| locative | съприимьницѣ sŭpriimĭnicě |
съприимьникоу sŭpriimĭniku |
съприимьницѣхъ sŭpriimĭnicěxŭ |
| vocative | съприимьниче sŭpriimĭniče |
съприимьника sŭpriimĭnika |
съприимьници sŭpriimĭnici |
References
- Старославянский словарь (по рукописям X-XI веков), Русский язык, Москва 1994