скотъ
Old Church Slavonic
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *skotъ.
Noun
скотъ • (skotŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | скотъ skotŭ |
скота skota |
скоти skoti |
| genitive | скота skota |
скотоу skotu |
скотъ skotŭ |
| dative | скотоу skotu |
скотома skotoma |
скотомъ skotomŭ |
| accusative | скотъ skotŭ |
скота skota |
скотꙑ skoty |
| instrumental | скотомъ skotomŭ |
скотома skotoma |
скотꙑ skoty |
| locative | скотѣ skotě |
скотоу skotu |
скотѣхъ skotěxŭ |
| vocative | скоте skote |
скота skota |
скоти skoti |
Descendants
- Russian: скот (skot)