самоправьнъ
Old Church Slavonic
Adjective
самоправьнъ • (samopravĭnŭ)
Declension
| singular | dual | plural | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| masculine | neuter | feminine | masculine | neuter | feminine | masculine | neuter | feminine | |
| nominative | самоправьнъ samopravĭnŭ |
самоправьно samopravĭno |
самоправьна samopravĭna |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьни samopravĭni |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнꙑ samopravĭny | |
| genitive | самоправьна samopravĭna |
самоправьнꙑ samopravĭny |
самоправьноу samopravĭnu |
самоправьноу samopravĭnu |
самоправьнъ samopravĭnŭ |
самоправьнъ samopravĭnŭ | |||
| dative | самоправьноу samopravĭnu |
самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьнома samopravĭnoma |
самоправьнама samopravĭnama |
самоправьномъ samopravĭnomŭ |
самоправьнамъ samopravĭnamŭ | |||
| accusative | самоправьнъ samopravĭnŭ |
самоправьно samopravĭno |
самоправьнѫ samopravĭnǫ |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьнꙑ samopravĭny |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнꙑ samopravĭny | |
| instrumental | самоправьномь samopravĭnomĭ |
самоправьноѭ samopravĭnojǫ |
самоправьнома samopravĭnoma |
самоправьнама samopravĭnama |
самоправьнꙑ samopravĭny |
самоправьнами samopravĭnami | |||
| locative | самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьноу samopravĭnu |
самоправьноу samopravĭnu |
самоправьнѣхъ samopravĭněxŭ |
самоправьнахъ samopravĭnaxŭ | |||
| vocative | самоправьнъ samopravĭnŭ |
самоправьно samopravĭno |
самоправьна samopravĭna |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнѣ samopravĭně |
самоправьни samopravĭni |
самоправьна samopravĭna |
самоправьнꙑ samopravĭny | |
| singular | dual | plural | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| masculine | neuter | feminine | masculine | neuter | feminine | masculine | neuter | feminine | |
| nominative | самоправьнꙑи samopravĭnyi |
самоправьноѥ samopravĭnoje |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнѣи samopravĭněi |
самоправьнии samopravĭnii |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнꙑѩ samopravĭnyję | |
| genitive | самоправьнаѥго samopravĭnajego |
самоправьнꙑѩ samopravĭnyję |
самоправьноую samopravĭnuju |
самоправьноую samopravĭnuju |
самоправьнꙑихъ samopravĭnyixŭ |
самоправьнꙑихъ samopravĭnyixŭ | |||
| dative | самоправьноуѥмоу samopravĭnujemu |
самоправьнѣи samopravĭněi |
самоправьнꙑима samopravĭnyima |
самоправьнꙑима samopravĭnyima |
самоправьнꙑимъ samopravĭnyimŭ |
самоправьнꙑимъ samopravĭnyimŭ | |||
| accusative | самоправьнꙑи samopravĭnyi |
самоправьноѥ samopravĭnoje |
самоправьнѫѭ samopravĭnǫjǫ |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнѣи samopravĭněi |
самоправьнꙑѩ samopravĭnyję |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнꙑѩ samopravĭnyję | |
| instrumental | самоправьнꙑимь samopravĭnyimĭ |
самоправьнѫѭ samopravĭnǫjǫ |
самоправьнꙑима samopravĭnyima |
самоправьнꙑима samopravĭnyima |
самоправьнꙑими samopravĭnyimi |
самоправьнꙑими samopravĭnyimi | |||
| locative | самоправьнѣѥмь samopravĭnějemĭ |
самоправьнѣи samopravĭněi |
самоправьноую samopravĭnuju |
самоправьноую samopravĭnuju |
самоправьнꙑихъ samopravĭnyixŭ |
самоправьнꙑихъ samopravĭnyixŭ | |||
| vocative | самоправьнꙑи samopravĭnyi |
самоправьноѥ samopravĭnoje |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнѣи samopravĭněi |
самоправьнии samopravĭnii |
самоправьнаꙗ samopravĭnaja |
самоправьнꙑѩ samopravĭnyję | |
Descendants
- Serbo-Croatian: самоуправни
- Russian: самоуправный (samoupravnyj)
- Czech: samosprávný
References
- Бояджиев, Андрей (2016), Старобългарска читанка[1], София