прокоудьникъ
Old Church Slavonic
Etymology
прокоуда (prokuda) + -ьникъ (-ĭnikŭ)
Noun
прокоудьникъ • (prokudĭnikŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | прокоудьникъ prokudĭnikŭ |
прокоудьника prokudĭnika |
прокоудьници prokudĭnici |
| genitive | прокоудьника prokudĭnika |
прокоудьникоу prokudĭniku |
прокоудьникъ prokudĭnikŭ |
| dative | прокоудьникоу prokudĭniku |
прокоудьникома prokudĭnikoma |
прокоудьникомъ prokudĭnikomŭ |
| accusative | прокоудьникъ prokudĭnikŭ |
прокоудьника prokudĭnika |
прокоудьникꙑ prokudĭniky |
| instrumental | прокоудьникомъ prokudĭnikomŭ |
прокоудьникома prokudĭnikoma |
прокоудьникꙑ prokudĭniky |
| locative | прокоудьницѣ prokudĭnicě |
прокоудьникоу prokudĭniku |
прокоудьницѣхъ prokudĭnicěxŭ |
| vocative | прокоудьниче prokudĭniče |
прокоудьника prokudĭnika |
прокоудьници prokudĭnici |