погребитель
Old Church Slavonic
Etymology
погреби(ти) (pogrebi(ti), “to bury”) + -тель (-telĭ)
Noun
погрєбител҄ь • (pogrebitelʹĭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | погребитель pogrebitelĭ |
погребителꙗ pogrebitelja |
погребители pogrebiteli |
| genitive | погребителꙗ pogrebitelja |
погребителю pogrebitelju |
погребитель pogrebitelĭ |
| dative | погребителю pogrebitelju |
погребителема pogrebitelema |
погребителемъ pogrebitelemŭ |
| accusative | погребитель pogrebitelĭ |
погребителꙗ pogrebitelja |
погребителѧ pogrebitelę |
| instrumental | погребителемь pogrebitelemĭ |
погребителема pogrebitelema |
погребители pogrebiteli |
| locative | погребители pogrebiteli |
погребителю pogrebitelju |
погребителихъ pogrebitelixŭ |
| vocative | погребителю pogrebitelju |
погребителꙗ pogrebitelja |
погребители pogrebiteli |
References
- Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, Matica hrvatska, Zagreb, 2004
- Старославянский словарь (по рукописям X-XI веков), Русский язык, Москва 1994