отрочьникъ
Old Church Slavonic
Etymology
отрочьнъ (otročĭnŭ) + -икъ (-ikŭ).
Noun
отрочьникъ • (otročĭnikŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | отрочьникъ otročĭnikŭ |
отрочьника otročĭnika |
отрочьници otročĭnici |
| genitive | отрочьника otročĭnika |
отрочьникоу otročĭniku |
отрочьникъ otročĭnikŭ |
| dative | отрочьникоу otročĭniku |
отрочьникома otročĭnikoma |
отрочьникомъ otročĭnikomŭ |
| accusative | отрочьникъ otročĭnikŭ |
отрочьника otročĭnika |
отрочьникꙑ otročĭniky |
| instrumental | отрочьникомъ otročĭnikomŭ |
отрочьникома otročĭnikoma |
отрочьникꙑ otročĭniky |
| locative | отрочьницѣ otročĭnicě |
отрочьникоу otročĭniku |
отрочьницѣхъ otročĭnicěxŭ |
| vocative | отрочьниче otročĭniče |
отрочьника otročĭnika |
отрочьници otročĭnici |