оплотъ
Old Church Slavonic
Noun
оплотъ • (oplotŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | оплотъ oplotŭ |
оплота oplota |
оплоти oploti |
| genitive | оплота oplota |
оплотоу oplotu |
оплотъ oplotŭ |
| dative | оплотоу oplotu |
оплотома oplotoma |
оплотомъ oplotomŭ |
| accusative | оплотъ oplotŭ |
оплота oplota |
оплотꙑ oploty |
| instrumental | оплотомъ oplotomŭ |
оплотома oplotoma |
оплотꙑ oploty |
| locative | оплотѣ oplotě |
оплотоу oplotu |
оплотѣхъ oplotěxŭ |
| vocative | оплоте oplote |
оплота oplota |
оплоти oploti |