наимьникъ
Old Church Slavonic
Etymology
From наимъ (naimŭ, “fare”) + -ьникъ (-ĭnikŭ).
Noun
наимьникъ • (naimĭnikŭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | наимьникъ naimĭnikŭ |
наимьника naimĭnika |
наимьници naimĭnici |
| genitive | наимьника naimĭnika |
наимьникоу naimĭniku |
наимьникъ naimĭnikŭ |
| dative | наимьникоу naimĭniku |
наимьникома naimĭnikoma |
наимьникомъ naimĭnikomŭ |
| accusative | наимьникъ naimĭnikŭ |
наимьника naimĭnika |
наимьникꙑ naimĭniky |
| instrumental | наимьникомъ naimĭnikomŭ |
наимьникома naimĭnikoma |
наимьникꙑ naimĭniky |
| locative | наимьницѣ naimĭnicě |
наимьникоу naimĭniku |
наимьницѣхъ naimĭnicěxŭ |
| vocative | наимьниче naimĭniče |
наимьника naimĭnika |
наимьници naimĭnici |