клопотивъ

Old Church Slavonic

Alternative forms

Etymology

клопотъ (klopotŭ) +‎ -ивъ (-ivŭ)

Adjective

клопотивъ • (klopotivŭ)

  1. melodious, sweet-voiced, tuneful, mellifluous

Declension

Short declension of клопотивъ (hard o/a stem)
singular dual plural
masculine neuter feminine masculine neuter feminine masculine neuter feminine
nominative клопотивъ
klopotivŭ
клопотиво
klopotivo
клопотива
klopotiva
клопотива
klopotiva
клопотивѣ
klopotivě
клопотиви
klopotivi
клопотива
klopotiva
клопотивꙑ
klopotivy
genitive клопотива
klopotiva
клопотивꙑ
klopotivy
клопотивоу
klopotivu
клопотивоу
klopotivu
клопотивъ
klopotivŭ
клопотивъ
klopotivŭ
dative клопотивоу
klopotivu
клопотивѣ
klopotivě
клопотивома
klopotivoma
клопотивама
klopotivama
клопотивомъ
klopotivomŭ
клопотивамъ
klopotivamŭ
accusative клопотивъ
klopotivŭ
клопотиво
klopotivo
клопотивѫ
klopotivǫ
клопотива
klopotiva
клопотивѣ
klopotivě
клопотивꙑ
klopotivy
клопотива
klopotiva
клопотивꙑ
klopotivy
instrumental клопотивомь
klopotivomĭ
клопотивоѭ
klopotivojǫ
клопотивома
klopotivoma
клопотивама
klopotivama
клопотивꙑ
klopotivy
клопотивами
klopotivami
locative клопотивѣ
klopotivě
клопотивѣ
klopotivě
клопотивоу
klopotivu
клопотивоу
klopotivu
клопотивѣхъ
klopotivěxŭ
клопотивахъ
klopotivaxŭ
vocative клопотивъ
klopotivŭ
клопотиво
klopotivo
клопотива
klopotiva
клопотива
klopotiva
клопотивѣ
klopotivě
клопотиви
klopotivi
клопотива
klopotiva
клопотивꙑ
klopotivy
Long declension of клопотивъ (hard o/a stem)
singular dual plural
masculine neuter feminine masculine neuter feminine masculine neuter feminine
nominative клопотивꙑи
klopotivyi
клопотивоѥ
klopotivoje
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивѣи
klopotivěi
клопотивии
klopotivii
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивꙑѩ
klopotivyję
genitive клопотиваѥго
klopotivajego
клопотивꙑѩ
klopotivyję
клопотивоую
klopotivuju
клопотивоую
klopotivuju
клопотивꙑихъ
klopotivyixŭ
клопотивꙑихъ
klopotivyixŭ
dative клопотивоуѥмоу
klopotivujemu
клопотивѣи
klopotivěi
клопотивꙑима
klopotivyima
клопотивꙑима
klopotivyima
клопотивꙑимъ
klopotivyimŭ
клопотивꙑимъ
klopotivyimŭ
accusative клопотивꙑи
klopotivyi
клопотивоѥ
klopotivoje
клопотивѫѭ
klopotivǫjǫ
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивѣи
klopotivěi
клопотивꙑѩ
klopotivyję
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивꙑѩ
klopotivyję
instrumental клопотивꙑимь
klopotivyimĭ
клопотивѫѭ
klopotivǫjǫ
клопотивꙑима
klopotivyima
клопотивꙑима
klopotivyima
клопотивꙑими
klopotivyimi
клопотивꙑими
klopotivyimi
locative клопотивѣѥмь
klopotivějemĭ
клопотивѣи
klopotivěi
клопотивоую
klopotivuju
клопотивоую
klopotivuju
клопотивꙑихъ
klopotivyixŭ
клопотивꙑихъ
klopotivyixŭ
vocative клопотивꙑи
klopotivyi
клопотивоѥ
klopotivoje
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивѣи
klopotivěi
клопотивии
klopotivii
клопотиваꙗ
klopotivaja
клопотивꙑѩ
klopotivyję

References

  • Бояджиев, Андрей (2016), Старобългарска читанка[1], София