инословьѥ
Old Church Slavonic
Etymology
Calque of Ancient Greek ᾰ̓λληγορῐ́ᾱ (ăllēgorĭ́ā, “allegory, saying through other things”).
Noun
инословьѥ • (inoslovĭje) n
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | инословьѥ inoslovĭje |
инословьи inoslovĭi |
инословьꙗ inoslovĭja |
| genitive | инословьꙗ inoslovĭja |
инословью inoslovĭju |
инословьи inoslovĭi |
| dative | инословью inoslovĭju |
инословьема inoslovĭjema |
инословьемъ inoslovĭjemŭ |
| accusative | инословьѥ inoslovĭje |
инословьи inoslovĭi |
инословьꙗ inoslovĭja |
| instrumental | инословьемь inoslovĭjemĭ |
инословьема inoslovĭjema |
инословьи inoslovĭi |
| locative | инословьи inoslovĭi |
инословью inoslovĭju |
инословьихъ inoslovĭixŭ |
| vocative | инословьѥ inoslovĭje |
инословьи inoslovĭi |
инословьꙗ inoslovĭja |