благодатьникъ

Old Church Slavonic

Etymology

благодать (blagodatĭ) +‎ -ьникъ (-ĭnikŭ)

Noun

благодатьникъ • (blagodatĭnikŭm

  1. benefactor

Declension

Declension of благодатьникъ (o-stem)
singular dual plural
nominative благодатьникъ
blagodatĭnikŭ
благодатьника
blagodatĭnika
благодатьници
blagodatĭnici
genitive благодатьника
blagodatĭnika
благодатьникоу
blagodatĭniku
благодатьникъ
blagodatĭnikŭ
dative благодатьникоу
blagodatĭniku
благодатьникома
blagodatĭnikoma
благодатьникомъ
blagodatĭnikomŭ
accusative благодатьникъ
blagodatĭnikŭ
благодатьника
blagodatĭnika
благодатьникꙑ
blagodatĭniky
instrumental благодатьникомъ
blagodatĭnikomŭ
благодатьникома
blagodatĭnikoma
благодатьникꙑ
blagodatĭniky
locative благодатьницѣ
blagodatĭnicě
благодатьникоу
blagodatĭniku
благодатьницѣхъ
blagodatĭnicěxŭ
vocative благодатьниче
blagodatĭniče
благодатьника
blagodatĭnika
благодатьници
blagodatĭnici