žuna
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *žьlna (“green woodpecker”), from Proto-Balto-Slavic *gilˀnāˀ, from Proto-Indo-European *gʷelH-.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ʒǔːna/
Noun
žuna f (Cyrillic spelling жуна)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žuna | žune |
| genitive | žune | žunā |
| dative | žuni | žunama |
| accusative | žunu | žune |
| vocative | žuno | žune |
| locative | žuni | žunama |
| instrumental | žunom | žunama |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “žuna”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 626
Further reading
- “žuna”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026