žrvanj
Serbo-Croatian
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *žьrny.[1]
Noun
žrvanj m inan (Cyrillic spelling жрвањ)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žrvanj | žrvnjevi |
| genitive | žrvnja | žrvnjeva |
| dative | žrvnju | žrvnjevima |
| accusative | žrvanj | žrvnjeve |
| vocative | žrvnju | žrvnjevi |
| locative | žrvnju | žrvnjevima |
| instrumental | žrvnjem | žrvnjevima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “žrvanj”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 625