žlijeb
Serbo-Croatian
Alternative forms
Etymology
Inherited from Proto-Slavic *želbъ. First attested in the 14th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ʒljêːb/
Noun
žlijȇb m inan (Cyrillic spelling жлије̑б)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žlijȇb | žljȅbovi |
| genitive | žlijeba | žljebova |
| dative | žlijebu | žljebovima |
| accusative | žlijeb | žljebove |
| vocative | žlijebe | žljebovi |
| locative | žlijebu | žljebovima |
| instrumental | žlijebom | žljebovima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “žustar”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 627
Further reading
- “žlijeb”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026