žbun
Serbo-Croatian
Etymology
Uncertain. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
- IPA(key): /ʒbûːn/
Noun
žbȗn m inan (Cyrillic spelling жбу̑н)
Declension
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | žbun | žbȕnovi |
| genitive | žbuna | žbunova |
| dative | žbunu | žbunovima |
| accusative | žbun | žbunove |
| vocative | žbune | žbunovi |
| locative | žbunu | žbunovima |
| instrumental | žbunom | žbunovima |
References
- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2021), “žbȗn”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume II: O – Ž, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 615
Further reading
- “žbun”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2026